Kada te neko pita šta ćeš biti kad porasteš, lako je da se zbuniš — čak i ako si već dovoljno odrastao da treba da birate srednju školu, fakultet ili prvi posao. Istina je da ne postoji jedan „savršen” odgovor niti put kojim moraš da ideš ceo život. Karijerno usmeravanje nije test na kome dobiješ konačno rešenje, već prilika da bolje upoznaš sebe i otkriješ šta bi moglo da ti odgovara.
Dobar početak je da razmisliš o onome što te stvarno zanima. Šta ti privlači pažnju i kad niko ne traži od tebe da se time baviš? Možda voliš da crtaš, montiraš video-snimke, rešavaš zagonetke, slušaš ljude i daješ savete, organizuješ događaje ili istražuješ kako nešto funkcioniše. Interesovanja nisu „neozbiljna” samo zato što se ne nalaze odmah na spisku školskih predmeta. Nekada baš iz hobija nastane dobra ideja za zanimanje.
Ipak, nije dovoljno samo da nešto voliš. Važno je da primetiš i u čemu si dobar ili šta brzo učiš. Ne moraš biti najbolji u odeljenju da bi imao sposobnost za nešto. Možda umeš jasno da objasniš gradivo drugima, lako pamtiš činjenice, imaš strpljenja za detalje, dobro se snalaziš u timu ili ostaješ pribran kada je gužva. To su sve veštine koje mogu biti korisne u različitim profesijama.
Treći važan deo su tvoje vrednosti. Zapitaj se šta ti je važno u životu i na poslu. Da li želiš da pomažeš ljudima? Da li ti znači sigurnost i stabilno radno vreme? Možda ti je bitna kreativnost, sloboda, mogućnost putovanja ili rad na nečemu što ima pozitivan uticaj na društvo. Dvoje ljudi može biti podjednako uspešno u istom poslu, a da se jedno oseća ispunjeno, a drugo iscrpljeno — samo zato što im se razlikuju vrednosti.
Kada spojiš interesovanja, sposobnosti i vrednosti, dobijaš mnogo jasniju sliku. Na primer, ako voliš biologiju, pažljiv si i važno ti je da pomažeš drugima, možda bi ti odgovarale zdravstvene nauke. Ako uživaš u tehnologiji, voliš logičke izazove i prija ti samostalan rad, možeš istražiti programiranje, dizajn ili analizu podataka. Ako voliš jezike, ljude i dinamiku, možda su za tebe komunikacije, turizam, marketing ili obrazovanje. Ovo nisu stroge formule, već smernice koje ti mogu otvoriti nove ideje.
Nemoj se oslanjati samo na ono što čuješ od drugova, porodice ili na društvenim mrežama. Razgovaraj sa ljudima koji već rade poslove koji ti deluju zanimljivo. Pitaj ih kako izgleda njihov dan, šta im je najteže, šta bi voleli da su znali ranije. Istražuj škole, fakultete, kurseve, prakse i volonterske programe. Što više stvarnih informacija prikupiš, manja je šansa da odluku doneseš samo na osnovu nečijeg mišljenja ili popularnosti nekog zanimanja.
I ne zaboravi: u redu je ako još ne znaš. Mnogi ljudi promene smer, fakultet, posao ili čak celu karijeru. Tvoj prvi izbor ne mora biti tvoja poslednja stanica. Najvažnije je da napraviš sledeći korak koji ima smisla za tebe, a ne korak koji drugi očekuju.
Ne moraš odmah da imaš savršen plan. Dovoljno je da budeš radoznao, da isprobavaš različite stvari i da slušaš sebe. Tvoj put se ne pronalazi odjednom — on se gradi korak po korak.