Tolerancija i poštovanje različitosti

Tolerancija i poštovanje različitosti

Svako od nas želi da bude prihvaćen onakav kakav jeste. Da ne mora da menja način na koji govori, oblači se, voli, veruje ili razmišlja samo da bi se uklopio u društvo. Ipak, često zaboravljamo da i ljudi oko nas imaju istu potrebu. Neko sluša muziku koju mi ne razumemo, neko ima drugačiju veru, poreklo, porodičnu priču ili pogled na svet. To ne znači da je čudan, manje vredan ili „pogrešan”. To samo znači da je drugačiji od nas.

Različitosti su svuda oko nas. Vide se u školi, na treningu, na društvenim mrežama, u komšiluku i u najbližem društvu. Ponekad nas ono što ne poznajemo zbunjuje, pa nam je lakše da se našalimo, osudimo ili okrenemo glavu. Ali baš tu počinje izbor: da li ćemo reagovati iz predrasude ili iz želje da razumemo?

Tolerancija ne znači da moramo da se slažemo sa svim što neko misli ili radi. Sasvim je normalno da imamo različita mišljenja. Možemo da raspravljamo, da branimo svoj stav i da kažemo da se ne slažemo. Ali važno je kako to radimo. Poštovanje znači da ne vređamo, ne ponižavamo i ne oduzimamo drugome pravo da bude ono što jeste. Može se reći: „Ne mislim isto kao ti”, bez dodavanja uvreda, podsmeha i osude.

Mladi danas imaju priliku da upoznaju svet mnogo brže nego generacije pre njih. Jednim klikom možemo čuti nečiju priču iz drugog grada, zemlje ili kulture. Ali internet nosi i rizik: lako je napisati ružan komentar kada ne gledamo osobu u oči. Zato je važno da se zapitamo kako bi se neko osećao da te reči čuje uživo. Iza svakog profila je stvarna osoba, sa svojim strahovima, snovima i nesigurnostima.

Poštovanje različitosti počinje malim stvarima. Kada ne prekidamo nekoga dok govori. Kada ne koristimo nečije poreklo, izgled ili identitet kao temu za šalu. Kada stanemo uz druga ili drugaricu koji su meta ismevanja. Kada pitamo umesto da pretpostavljamo. Jednostavno „Hoćeš li da mi objasniš?” ponekad može da otvori mnogo važniji razgovor nego sto brzih zaključaka.

Niko ne mora da bude isti da bismo se razumeli. Baš suprotno, različite priče nas mogu naučiti nečemu novom. Neko će nam pokazati drugačiji način razmišljanja, neko će nas podsetiti da budemo hrabriji, a neko će nam pomoći da shvatimo koliko malo znamo o životima drugih ljudi. U tome je lepota zajednice: ne moramo svi da ličimo jedni na druge da bismo pripadali istom društvu.

Tolerancija nije slabost niti prazna reč koju čujemo samo na časovima građanskog vaspitanja. Ona je znak zrelosti, samopouzdanja i hrabrosti. Lako je tapšati po ramenu one koji su nam slični. Pravi karakter se vidi u tome kako se ponašamo prema onima koji su drugačiji. Ako svako od nas napravi malo više mesta za razumevanje, manje će biti podela, a više prilika da se svi osećamo prihvaćeno.

Podeli tekst