Svet iz ,,Her“ je postao realnost
Kada je ,,Her“ stigao u bioskope 2013. godine, delovao je kao poetična vizija budućnosti u kojoj ljudi razvijaju emocije prema veštačkoj inteligenciji. Danas, više od deceniju kasnije, shvatamo da ta budućnost nije samo došla – već je postala naša realnost.
Teodor, usamljeni pisac iz filma, ulazi u vezu sa operativnim sistemom Samantom, koja uči, razvija emocije i prilagođava se njemu. Tada smo to doživljavali kao fantaziju. A danas? Ljudi provode sate razgovarajući sa AI chatbotovima, traže utehu u digitalnim glasovima, a neki se čak emotivno vezuju za algoritme koji ih „razumeju“.
OpenAI, Google, Microsoft – svi oni razvijaju sisteme koji postaju naši saputnici u svakodnevnom životu. Emocionalni AI asistenti, poput onih u aplikacijama za mentalno zdravlje, već pomažu ljudima da se osećaju manje usamljeno. Ljubavni AI asistenti su stvarni. Personalizovani algoritmi uče kako da nas uteše, inspirišu, pa čak i flertuju.
Pitanje više nije da li će se ,,Her“ ostvariti – već koliko daleko smo spremni da idemo. Da li ćemo se, kao Teodor, osloniti na AI više nego na ljude? Hoće li nas veštačka inteligencija zbližiti ili dodatno udaljiti?
Budućnost iz ,,Her“ nije pred nama. Ona je ovde. I već je oblikuje naš svet.



